|
Naselje
Sovići smješteno je uz sjeveroistočni rub hercegovačkoga dijela Imotskoga
polja.
Skupa
sa naseljem Gorica, Sovići pripadaju istoj župi. Danas je naselje Sovići po
površini (2834,7 Ha)
znatno veće od naselja Gorica (1220,8 Ha). Međutim u prošlosti je bilo drugačije.
Granice ovih naselja su se u prošlosti pomicale, tako da je danas u sastavu
naselja Sovići i naselje Lukovac (Lukavac), koje je u prošlosti smatrano
posebnim naseljem.
Sovići
kao naziv naselja izvedeno je od naziva za pticu „sova". Osim naših
Sovića, ovaj oblik kao naziv naselja na području Bosne i Hercegovine nosi
jedno naselje u bivšem kotaru Prozor (Rama), zatim naselje u bivšem kotaru
Bugojno, te dio naselja Cim u bivšem kotaru Mostar. Na području Republike
Hrvatske se također susrećemo sa imenima naselja, koja su motivirana nazivom
za pticu „sova". Danas jedan dio Opatije nosi naziv Sovići, u općini
Buzet postoje naselja Sovinjak, Sovinjska brda, Sovinjsko polje. Također
valja spomenuti i naselje Sovjak u općini Virovitica.
Najstariji
danas poznati dokument u kojemu se spominje ime naselja Sovići, jest turski
popisni defter iz 1475.-1477. godine, načinjen u vremenu kada su turski
zavojevači okupirali ovaj kraj. U ovom popisu se za Soviće spominje ponešto
iskrivljeni naziv „Aksovići". Ovdje se vjerojatno radi o grešci pisara
koji nije razumio naš jezik, a ne o nekom nama danas nepoznatom nazivu za
Soviće. Dokaz za ovakvu tvrdnju leži u činjenici da se u spomenutom defteru
ustvrđuje kako naselje „Aksovići" pripada tvrđavi Imotski te da je
okruženo naseljima Lukavac (Lukovac) i Gorica.
Popisni
defter nastao između 1475. i 1477. godine, načinio je pisar turčin, imena
Mevlana Mujudin, za kojega moramo pretpostaviti da je imao velikih poteškoća
oko uklapanja naših imena u turski fonetski sustav. Interesantan je podatak
da je u ovom defteru (1475. - 1477.) popisana i Imotska krajina, a u znanosti
je danas prihvaćena tvrdnja da je Imotska krajina pala pod tursku vlast 1493.
godine, što otvara određenu mogućnost za preispitivanje zaključaka po ovom
pitanju.
Danas
je teško utvrditi da li se među ovim popisanim obiteljima iz davne 1477.
godine krije koji od današnjih sovićkih rodova. Interesantno je primijetiti
da je većina spomenutih starohrvatskih imena do danas gotovo u potpunosti
iščezla.
Naš kraj
se duga stoljeća nalazio na vrlo nemirnom području te na razmeđu civilizacija
i kultura, pa je stoga često bio pogađan ratnim sukobima između Mlečana s
jedne i Turaka s druge strane. U takvom okruženju su zabilježena vremena
velikog stradanja stanovništva te razdoblje kada je kraj zbog ratnih
djelovanja bio gotovo u potpunosti opustio.
Nakon
austro-ugarske vojne intervencije u Bosni i Hercegovini 1878. godine, čitav
kraj dolazi pod austrijsku upravu sve do završetka 1. svjetskog rata.
Sukladno unutarnjem ustroju stare Jugoslavije Sovići su pripadali Primorskoj
banovini, s administrativnim središtem u Splitu. Tako ostaje sve do 1939.
godine, kada se čitava Primorska banovina pripaja u sastav banovine Hrvatske,
nastale temeljem sporazuma Cvetković-Maček iz 1939. godine. Vlast nezavisne
države Hrvatske na ovom području traje 1941. - 1945. godine, nakon čega
slijedi nova komunistička Jugoslavija te ponovno vraćanje našega kraja unutar
administrativnog ustroja Bosne i Hercegovine.
Sa
raspadom nove Jugoslavije dolazi do samoorganiziranja hrvatskog naroda te
formiranja HZ Herceg-Bosne, a nešto kasnije i HR Herceg-Bosne, koja je
ugašena washingtonskim sporazumom s početka 1994. godine, čime je ujedno
zaustavljen i hrvatsko-bošnjački ratni sukob.
Prema
daytonskom mirovnom ugovoru s kraja 1995. godine, formirana je županija
Zapadno-hercegovačka sa središtem u Širokom Brijegu, pod čiju administrativnu
upravu potpadaju Sovići.
MZ
Sovići Donji nastaje 1996. godine, temeljem zahtjeva o cijepanju naselja
Sovići na Soviće Gornje i Soviće Donje.
|
